Bijela ploha

Ili jedna od najčudnijih krađa umjetnina u istoriji

Na zidu kongresne dvorane sarajevskog hotela Holiday Inn nema slike Safeta Zeca veličine 14 x 2,8 metara. Na njenom mjestu nalazi se bijela betonska površina.

Slika je nastala 1983. godine kada je na poziv arhitekte Ivana Štrausa Safet Zec, trenutno najcjenjeniji BiH slikar prionuo na posao oslikavanja zidne površine kongresne dvorane hotela Holiday Inn. 

“Slika je rađena sa posebnim pripremama. Kreirali smo posebnu konstrukcija koja je pričvršćena na zid, a ja sam danima bio na skeli. Radilo se posebnom tehnikom koju sam u tom periodu koristio. Slika je bila integralni dio te prostorije, pričvrćena na zid na način da se ne može skinuti, (odnosno ukomponovana u malterski sloj, uopšte) i njene dimenzije 14 x 2,8 metara su je činile dodatno nemobilnom”,  prisjeća se Zec.

Aula hotela svojim kupolastim oblikom odavala je počast cirkusima koji su na tom mjestu posjećivali grad na svojim turnejama prije izgradnje hotela, a natprosječni budžet za umjetnička djela na zidovima istog sadržavao je poruku zdrave ekonomije, saglasnosti umjetnosti, poslovnog i svijeta sporta, kao i poruku ležernosti i odvažnosti uživanja u životu osim njegove puke egzistencijalnosti.

Ipak, prilikom pri(h)vatizacije hotela, odnosno promjene vlasništva dolazi do demontaže slike ili prosto rezanja kompletnog zida u fragmente, tj betonske ploče, blokove…

O svojoj naknadnoj posjeti hotelu slikar je rekao sledeće: 

“Slika je izgledala izblijedjela, kao da je gledate kroz maglu. Potom sam prišao i dotaknuo je i shvatio da to nije moja slika, nego neka samoljepoljiva reprodukcija, pa sam zamolio direktora i vlasnika da to ukloni sa zida. Tako je nastala bijela ploha”, priča Zec, koji je jedni vlasnik autorskih prava kad je riječ o ovoj slici.

Nakon višegodišnjeg boravka slike u podrumsko- skladišnom prostoru dolazi do nove inicijative novih “vlasnika” umjetničkog djela da se ono reparira, eventualno vrati na postojeće mjesto ili izveze u Italiju gdje Safet Zec uživa zavidnu reputaciju i gdje bi slika tog kapaciteta i važnosti dostigla i impozantan iznos.

Naravno, sve to je jako teško izvesti bez odgovarajuće dokumentacije, pa je kontaktiran sam autor i tako se i došlo do saznanja o samom otuđenju i demontaži koja nije bila moguća bez krana, skele i ostale logistike.

U daljnjim pregovorima došlo je i do pregleda fragmenata slike od strane samog autora i svjedoci kažu da to nije prošlo bez suza zbog nenadoknadivih oštećenja i ljudske beskrupuloznisti.

U jednom trenutku je nuđena i kompenzacija: betonski fragmenti za 34m2 djela istog autora.

“Ne znam kako su to uradili,  jer je ona zaista napravljena tako da bude neodvojiva od zida” ponavlja Zec, ne usudvši se da izgovori riječ brusilica.

Osim pomenutog djela i načina na koji je demontirano i dislocirano upitna je i sudbina još 434 umjetnička djela jugoslovenskih autora koja su ukrašavala hodnike i sobe ovog hotela. Djela su na lokalnim aukcijama nuđena u više navrata pojedinačno ili grupno, ali bez odaziva, odnosno spremnosti trećeg lica da preuzme vlasništvo nad njima. Sve zajedno, riječ je o možda ne najvećoj krađi umjetnina uopšte u istoriji svijeta, mada je u samom vrhu ( Umjetnički voz njemačkog Rajha: Umjetnine u nacističkoj Njemačkoj su bile jako propagadno oružje. Neuspjeh s Akademijom mladog je Hitlera motivisao da svoju ‘potcijenjenu’ darovitost dokaže cijelom svijetu, kaže Robert M. Edsel, autor romana “Spas Italije”.

Riječ je o nastavku knjige “Odred za baštinu”, po kojoj je George Clooney snimio istoimeni film, a koja nudi priču o posebnoj jedinici koja se na zapadno- evropskom ratištu u Drugom svjetskom ratu “borila” za umjetnost, tj praznila muzeje privremeno okupiranih gradova ili Velike pljačke piramida od strane Britanaca o kojoj knjiga Ketrin Roberts donosi frapantno detalje), ali svakako krađi koja prednjači u bezosjećajnosti i sirovosti načina kako doći u posjed umjetnine.

Holiday Inn je izgrađen 1983. godine za potrebe Zimskih olimpijskih igara u sklopu preduzeća Holiday Inn Sarajevo – HTP Sarajevo d.j.l. Sarajevo. Unutrašnje uređenje je osmislio arhitekt Ivan Štraus koji je pozvao Zeca da za kongresnu dvoranu sa 1.500 mjesta napravi sliku koja bi bila jedinstvena i o kojoj bi se pričalo.

Usljed daljnjih preprodaja hotel je izgubio važeću licencu i nastavio je da funkcioniše kao običan smještajni kapacitet koji nikada ne bi imao mjesto na datoj lokaciji.

Safet Zec je rođen 1943. Godine u Rogatici. Školu primjenjenih umjetnosti je završio u Sarajevu 1964. Godine. Diplomirao je na Fakultetu likovnih umjetnosti u Beogradu 1969. te 1972. godine u istom gradu završio postdiplomski studij.

Sedamdesetih godina za likovnu kritiku postaje jedan od glavnih eksponenata poetskog realizma. Do 1989. živi i radi sa porodicom u Beogradu. 

Priredio je preko 70 samostalnih izložbi u domovini i metropolama širom svijeta. Godine 2007. dodijeljen mu je Orden za umjetnost i književnost Republike Francuske, proglašen je vitezom umjetnosti. Njegova djela su u značajnim evropskim i svjetskim galerijama i privatnim kolekcijama. 

2014. godine je u kapeli crkve Il Gesu u Rimu naslikao „Skidanje s križa“ o kom je tada brujao cijeli svijet.

Danas živi i radi u Veneciji, Sarajevu, Parizu i Počitelju.