Kratovo

Na kraju 14. Vijeka poznati majstor Rade izgradi most sa dvije stražarnice kod kojih se plaćala mostarina u naturi: jajima, mlijeku ili siru. Ali, oko 1820. godine most bi uništen udarom groma. Moralo se kružiti preko Arguličkog mosta, pa Dubrovčani i Sasi koji su u tom trenutku živjeli u gradu iskupiše sredstva za izgradnju Radinog mosta odmah do razrušenog Radetovog mosta čiji se ostaci još uvijek mogu poznati.

LEGENDA O RADINOM MOSTU

Majka devet zidara iz kratovskog sela Krilatica jednog dana je krenula na tržnicu u Kumanovo, ali nije uspjela stići jer je Kriva reka odnjela Markov most. Po želji majke i da bi trgovinom dalje širili svoje imanje, sinovi složno i na mobu prioniše izgradnji novog mosta. Ostalo je u pamćenju da je svih devetoro braće imalo šopska imena.

Kako su gradili, tako se most na Mancevoj rijeci stalno urušavao. Sve što bi danju sagradili, noću je padalo. Prinosiše i žrtve u živini i bravu, ali most padaše i rijeka odnosiše materijal. Nemajući kud braća se dogovore da snaha koja sutradan donese ručak bude živa zazidana u temeljima mosta. I svaki od braće o tome tu noć ispriča svojoj ženi, samo najmlađi brat ne. Sutradan najmlađa snaha Rada ponese ručak. Kad je muž ugleda zaplaka, ali ne posumnja u braću. Djeveri uhvatiše Radu i živu je zazidaše. Rada ih je silno izmoli da joj ostave samo desnu stranu grudi do kamena slobodnu kako bi mogla dojiti svoje tek rođeno muško dijete, bar dok je u životu.

GRADSKE KULE

Kratovo je grad s najvećim brojem srednjovjekovnih kula u Staroj Srbiji i šire. Ukupno je njih sedamnaest. Šest je potpuno očuvano, a ostale kule su oštećene, većinski u toku Karpošovog ustanka. Zlatkova kula je najstarija i najbogatija. Izgrađena je 1365. godine. Simićeva kula je najznačajnija, najviša i najljepša kula u Kratovu. Izgrađena 1370. godine pod tadašnjim vladarom Kratova i Šopske oblasti velikodostojnika Kostantina Dejanovića. Na kuli je 1921. godine postavljen gradski sat, pa je danas ona poznata i kao gradska sat-kula.

U osvit strednjeg vijeka kule su predstavljale statusni simbol i velikaši su se takmičili u njihovoj izgradnji, visinama i površinama.

Šopska oblast prostire se nadomak prestonog grada Kjustendila. Pod Osogovskim planinama u krateru zamrlog vulkana ugnijezdilo se Kratovo (Koritos ili Koriton tokom Vizantijske vladavine), grad srednjevjekovne balkanske arhitekture. Mjesto je mnogih legendi, istorijskih dešavanja i unikatnih geoloških procesa.

Građevine ovog neobičnog grada spajaju kamen i drvenu konstrukciju, pereste i plitar – postupak gradnje koji omogućava elastičnost i čvrstoću u stilu antičke arhitekture. 

Amfiteatski oblik grada doprinijeo je kaskadno postavljenim kućama, strmim i uskim ulicama popločanim kamenim, bakalitnim i mermernim pločama.

Balkoni su posebno obelježje arhitekture Kratova, a vrata i dvorišne kapije jedan od najljepših i najsvestranijih detalja. Posebnost kuća u Kratovu je i sauna, a kao zaseban dio u kući nalazimo i kamin sobu koja služi za zagrijavanje ili kuhanje hrane.

Kratovo u njegovom zatvorenom kućištu osvježavaju čak četiri rječice koje premoštava čitava riznica srednjevjekovnih mostova slovenske i južnobalkanske gradnje: vitki glavni lukovi, oblikovane arhivole i izražene ukrasne linije. Zajedno s kulama – pirgovima mostovi građeni od klesanog kamena stvaraju ambijent grada-muzeja. Oni poredani u nizovima spajaju strme strane varoši i sa prostorijama u svojoj unutrašnjosti i unutrašnjosti pirgova Kratovu daju groteskni pečat. Najpoznatiji je svakako Radin most, ali svojim lijepotom plijene i Grofčanski, Čaršiski, Jokširski, Argulički i Gornomaalski most.

GROFČANSKI MOST

Nalazi se između Sarajskog i Čaršiskog mosta i povezuje Ajdučki Bazar s desnom obalom Kratovske rijeke.  Most je sagrađen početkom 18. stoljeća od strane kratovske obitelji Grofčanski. Dug je 30, širok četiri metra I visok oko četrnaest.

Saraj bogate porodice Grofči sagrađen je početkom 16. Vijeka i kasnije je pretvoren u an, a podrumske prostorije služile su i kao kazamat. Kad bi kamen govorio, ovaj iz Grofčanskog mosta dao bi materijal za mnogo filmova.

KAMAN LUTKE – STJENOVITE GROMADE NADOMAK SELA KUKLICE

Kamene lutke prirodni su fenomen vulkanskog porijekla s dugotrajnom erozijom i diferentnim otpornošću struktura ignimbrita, andezije i plijesni. Znanstvenici, međutim, kažu da su kamene figure stvorene prije 10 milijuna godina, kada još uvijek nije bilo ljudskog traga na planeti. Okomita erozija vulkanskih stijena stvorila je “lutke” visočije od deset metara koje danas dominiraju pitomatičnim okolišem. Tokom vremena priroda je od njih načinila prava remek-djela, pa je tako nastala legenda o Svatovima koja se iz Kristova dalje prenosila i na druge lokacije poput Đavolje Varoši u Srbiji.

Legenda kaže da se u selu Kuklica dogodila velika tragedija. Momak u kog je djevojka bila beskrajno zaljubljena zavolio je drugu. Kad je došao dan vjenčanja naizgled je sve bilo u redu. Iskupili su se gosti i počelo je slavlje. U trenutku kada su se mladi poljubili, kletvama ostavljene djevojke svi su se gosti skamenili i danas tako nepomični svjedoče o bijesu i boli nesretne djevojke.

Mještani nazivaju mjesto “Radosno vjenčanje” jer su gosti ostali nasmijani, a mladenci su se skamenili u nježnom zagrljaju. Zbog tih kamenih “lutki” mjesto je dobilo ime – Kuklica. Uz malo mašte svaki posjetitelj može nadopuniti praznine u priči, jer nije poznato što se dogodilo djevojci koja je bacila prokletstvo. Mještani pričaju da su njihovi preci pokušavali razbiti prokletstvo zaljubene djevojke, ali nisu uspjeli.

Uz stijene stoje ploče na kojima piše ko su mladenci, ko njihovi roditelji i ko je koji od svatova.

U blizini je i značajan vidikovac.

Tri pravoslavne crkve krase Kratovo. Crkva Svetog Nikole Čudotvorca u Carinskoj Maali, obnovljena 1848. Godine, Crkva Svetog Jovana Preteče u ribarskom polju (djelo mističnog majstora Andreje Damjanova), obnovljena 1836. godine. i crkva Svetog Gorgija Kratovskog posvećena mučeniku koji u 1515. Godine u Sofiji bi živ spaljen zbog svoje vjere u hrišćanstvo i bi proglašen svetim.

U čast ulaska u treće svekršćansko hiljaduvjekje Opštinsko vijeće Kratova proglasilo je dan Svetog Georgija Kratovskog za pokroviteljsku slavu grada koji se obilježava 24. februara, a svetac “Sveti Georgi Kratovski” postao je simbol i zaštitnik ovog meobičnog grada.

STIJENA COCEV KAMEN

Cocev kamen, stotinu metara visoka stijena vulkanskog porijekla i danas se smatra pretpovijesnom zvjezdarnicom. To je neolitičko naselje smješteno 25 km zapadno od Kratova u neposrednoj blizini sela Šopski Rudari. Sam kamen bio je duhovno svetište što se vidi iz mnogih ostataka i objekata pronađenih u neposrednoj blizini. Prije 10.000 godina vršeni su ritualni plesovi, ljudi su kupali se pod obližnjim vodopadom i prinosili žrtve bogovima vina i plodnosti. Značaj Cocevog kamena otkriven je tek 1971. godine. Neki istraživači smatraju ga jedinstvenim mjestom na svijetu koji ima svetište, oltar i zvjezdarnicu na jednom mjestu.