Knin

Priča o kninskom rokenrolu počinje krajem 60-ih i početkom 70-ih godina pojavom sastava za igranke “Dinarci” poslije kojih se pominju i “Kračuni” i “Plave strijele”. Kao i u većini gradova bivše države sastavi ovog tipa izvodili su pjesme “Beatles”,  “Shadows” i slično.
Ali jedno jutro krajem ’70. Tih Kninska tvrđava je ugledala pojavu Svetozara Jovanovića – Svete Pankera, (sin vojnog lica (naravno)) i nastup njegovog pank benda na igralištu OŠ “Narodnih heroja” zapamćenom po pljuvanju posjetilaca i uzvraćanju istih.
Stevo će dosta kasnije dobiti i muzičku posvetu od benda “Džep” u obradi “Clash” klasika “Should I Stay or Should I Go” pod imenom “Šutaj Stevo – Šutaj Go”
Prateći tokove Rock’n’Rolla u svijetu, ali i pod uticajem iz Beograda tokom ’80.- tih godina Knin zahvata talas Novog Vala. Nastaju bendovi “Ja”, “Fus”, “Vulkan”, “Lenko i burek”, “Transformator” i “Krčma kod Đure Seljaka” sa frontmenom Goranom Kneževićem i saksofonistom Igorom Kmetićem ( “Đavoli”- Split), te nešto kasnije i bend “Todor Todor”. Scena u Kninu dobija još jednu karakterističnost sa samim nazivima bendova.
Svi bendovi su bili koncertno aktivni, a “Todor Todor” bilježe i snimak na audio kaseti.
Stvar se diže na još veći nivo pojavom bendova “Džep” i “Machine Gun” koji gaje sirovi garažni zvuk. Potonji dolaze i do albuma “Put za Nakovo” (1989) u izdanju zagrebačke etikete “Slušaj najglasnije” dok će “Džep” do istog  ostvarenja doći težim putem i to u izbjeglištvu 1996. Godine pod nazivom “Novi dani”.

Ova dekada izroditi će i bendove “Tri drugara”, “MVP”, Nikola Kirić, “The Schorup” i mnoge druge, te gitarijadu na Kninskoj tvrđavi.
Okupljalište muzičara i umjetnika i mjesto gdje nastaju mnoge pjesme i dogovori je Kninski korzo ili čuveni Zidić.

Rat

“Grad se pretvorio u geto. Slika je bila gotovo nestvarna, nepojmljiva za to vrijeme i okolnosti. U jeku rata, duplih sankcija, bez struje, u Kninu je u jednom trenutku sviralo desetine bendova!”, navodi Igor Čeko u knjizi Sanjina Štrpca “Gubitnici sviraju historiju”, posvećenoj kninskom rokenrolu.
Svira se po podrumima, kafanama, igralištima, klubovima, gitarijadama, festivalima, na Tomboli, u Aeroklubu, Brkinoj prostoriji ispod bivše Auto Hrvatske…
Grupa “Šifra Blagoje” nastaje kao tim za mali fudbal u cilju opstrukcije igre na lokalnim turnirima, a tokom 1992. Godine svoju Punk filozofiju kanališu muzičkim instrumentima.
Za razliku od mnogo većih sredina ( prim. out. Sarajevo?) Knin je mogao biti ponosan i svojim ženskim sastavom “Tri drugara”, kasnije “Džo protiv vulkana”.
Kako se smjenjuju ratne godine, sankcije jačaju, nestašice struje su sve češće, a u Kninu se pojavljivljuje sve veći broj bendova i kombinuju postave već postojećih. Izlazi i fanzin “Ispod zemlje”. Funkcioniše Omladinski radio i više “underground” emisija na Radio Kninu.
1995. Godine kao snimak živog nastupa nastaje antologijska kompilacija kninskih bendova “Svojom stranom ulice”.
Video dokumentarac o svemu pomenutom završen je kasnije pod nazivom “Rocketroll”.
“Ali onda, na vrhuncu priče, sve je otišlo u p.čku materinu… Back to reality”, navodi Čeko.
U svojoj knjizi, vrijednom dokumentu o tom “izgubljenom vremenu”, Štrbac je zabilježio biografije najvažnijih ratnih i predratnih kninskih bendova sa svojim najslikovitijim imenima na svijetu.

Minđušari

Čuju se zvona. Pusta seoska crkva ili Zvonik Svete Sofije trenutak prije kaurskog uragana?
Dan koji nije trebao da svane – Tako se zove taj datum u istoriji ljudskog roda.
Prosti raznoseći gitarski akordi.
Glas kreće anahrono.

DUGA JE NOĆ
ZNAŠ DA PONEKAD
SAMOĆE SE BOJIM
OSTANI
TI SI ME UČILA KAKO SE VOLI
TVOJE NAM USNE DAJU LJUBAVNI PLAM
ONE SU NAJLJEPŠE ŠTO O TEBI ZNAM

OSTANI
BAR JOŠ MALO
NEKAD BIH LJUBIO I SNIJEG I LED
ALI NAJLJEPŠE BI BILE USNE TVOJE

Pjesma prelazi u mantrični refren koji se melanhočino ponavlja sve do kraja:

POLJUBI ME NJEŽNO
ZAGRLI ME JAKO
U OVOM TRENUTKU
NAJBOLJE JE TAKO

Minđušari su predvidili apokalipsu i našli joj lijek.
Vrtlog refrena iz vrtloga boli.
Nazire se ponosna Kninska tvrđava, a dole u njenom podnožju u nekoj od ulica, ona i on.
Nestali gradovi će izroniti iz mora.
Tvrđave se vratiti u prah. Evakuacije, vojske spasa, opkoljavanja.
Krvarine, vješala.
Armaturni romboidi će probiti planine sručene na gradove.
Izroniti potonuli brodovi. Bit će šta biti ne može.
Sve je malo i nebitno u poređenju sa osjećajem iz te zapostavljene,  jedne od najvećih pjesama jugoslavenskog Rock’ n’ Roll a.
Jer koliko je još ljubavnih pjesama pisano dok opkoljeni gradski bedemi padaju i geleri sipaju stijenje u oči?
Gradovi nastaju i nestaju. Pirgovi i kule mijenjaju zastave.
Dvoje su tu jedno za drugo i sve je nebitno.
Površinska previranja.

“Mejnstrim stranu priče o kninskom rokenrolu držali su “rok reprezentativci Krajine”, u narodnim masama od Dalmacije do Banije, omiljeni “Minđušari”.
Akteri priče o kninskom rokenrolu danas su rasuti od Banjaluke i Beograda, do Njujorka, Sidneja, Helsinkija, Pariza, Rejkjavika, Londona, Vankuvera, Groningena i Ševeningena. Samo ne tamo gdje im je mjesto”, napominje Štrbac.
Ipak, Stevo Panker bi imao na šta biti ponosan.